Marko Đurić dugo u zvaničnoj biografiji nije navodio da je političku karijeru započeo u Otporu – organizaciji koja je 2000. rušila režim čiji su deo bili oni sa kojima je potom počeo da sarađuje u Srpskoj naprednoj stranci (SNS).
Nekadašnji otporaš ubrzo je postao predstavnik pravnog tima SNS-a i od tada bio na više stranačkih, javnih i diplomatskih funkcija.
Đurić je, nakon pobede Tomislava Nikolića na predsedničkim izborima 2012, postao jedan od njegovih savetnika. Potom je, po formiranju vlade Aleksandra Vučića 2014. postao direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju i na toj poziciji se zadržao šest godina. Zatim je imenovan za ambasadora u Sjedinjenim Američkim Državama, da bi se 2024. godine vratio u zemlju i postao ministar spoljnih poslova.
Dok je bio nadležan za Kosovo, Đurić je učestvovao u kampanji koju je režim vodio protiv političara Olivera Ivanovića pre nego što je ubijen 2018. Govorio je da je svaki glas za Ivanovića glas protiv jedinstva srpskog naroda. Posle ubistva, međutim, promenio je priču – izjavljivao je da se Ivanović borio za interese srpskog naroda.
Istovremeno je branio Milana Radoičića, bivšeg potpredsednika političke organizacije Srpska lista, koga je kosovsko tužilaštvo sumničilo za umešanost u Ivanovićevo ubistvo i koji je zbog kriminala pod sankcijama Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Đurić, koji se hvalio da je učestvovao u stvaranju Srpske liste, rekao je da je Radoičić „čovek koji se bori za svoj narod na Kosovu” i da ga Priština nepravedno progoni.
Ovo nije bio jedini put da je stao u Radoičićevu odbranu. Tako je, kada je Radoičić preuzeo odgovornost zbog slučaja Banjska kada su u sukobu njegove grupe i policije stradale četiri osobe, rekao da on nikada ne bi namerno ugrozio srpske interese. Nedugo potom, na društvenim mrežama je objavljena njihova zajednička fotografija iz jednog restorana, Đurić nije objasnio kada je ona nastala. „Nikada nisam krio niti se stideo vrlo javnih kontakata koje imam u okviru posla koji obavljam”, rekao je.
Đurićeve izjave i potezi često su izazivali smeh u javnosti – poput one da je Srbija u Briselu u pregovorima sa Prištinom pobedila sa pet-nula, da mu je želja da i polumaratonom pokori Brisel, ali i da će se u Kosovskoj Mitrovici roditi 100 beba više nego prošle godine jer je on „bio tamo“. Kamere su beležile njegove ushićene reakcije i ishitrena tapšanja tokom govora Aleksandra Vučića, a u javnosti je upamćen i snimak kada tokom telefonskog razgovora sa Vučićem, okružen predstavnicima Srpske liste, skandira „Aco, Srbine”.
Reakcije u javnosti izazvala je i Đurićeva najava uvođenja linije voza iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu 2017. godine. Prvi voz koji je krenuo ka Kosovu bio je specijalno dekorisan, spolja ofarban u boje srpske zastave i sa ispisanom rečenicom „Kosovo je srpsko“ na 21 jeziku, a unutra oslikan freskama. Voz je, međutim, zbog potencijalnih sukoba stigao do Raške i nikada nije otišao na Kosovo.
Đurić je upisao Pravni fakultet u Beogradu, ali je diplomirao na privatnom fakultetu u Novom Sadu.
Prema zvaničnim podacima iz katastra ima samo deo njive u Grockoj. Đurićevi roditelji poseduju dva stana na Vračaru, udeo u kući u Zemunu i vikendicu u Slankamenu, popularnom vikend naselju, gde dve kuće vredne više od 180.000 evra imaju njegovi tast i tašta.
Đurić nije prihvatio poziv na intervju za KRIK niti odgovorio na naša pitanja.